Povodom ovog izbora razgovarali smo sa jednim od članova udruženja “Reči”, dr Dankom Šipkom, našim poznatim lingvistom, koji već tri decenije živi i radi u Americi, kao profesor slavistike na Državnom univerzitetu Arizona.
Blic preporučuje
Koga okuplja udruženje “Reči”, kako je i kada nastalo i koja je osnovna funkcija udruženja?
– Kako mu kaže statut, ovo udruženje okuplja one koji se bave izučavanjem jezika i poslenike u oblasti jezika i kulture. To su redovni članovi, a postoji i kategorija počasnih članova za zaslužne u proučavanju jezika. Udruženje je nastalo ove godine a osnovna mu je funkcija da doprinese izučavanju jezika i kulture i unapređenju nauke o jeziku. Radi se, dakle, o akademskom, nevladinom, neprofitnom udruženju građana, a više informacija može se naći na http://reci.org.rs.
U nekim drugim jezicima izbor reči godine je već tradicija. Kada je reč o srpskom jeziku, da li je ovo prvi takav izbor?
– Da, ovo je prvi izbor ovog tipa kod nas, dakle, ozbiljan, akademski. U drugim sredinama takvi izbori postoje već decenijama. Posebno treba pomenuti njemački jezik, gdje Udruženje za njemački jezik još od 1971. godine održava takav izbor. Naš izbor zapravo je najsličniji tom njemačkom, on je bio i inspiracija za uvrštavanje lažiriječi godine, jedne od kategorija. Dakle, sad i mi možemo reći: Danke Deutschland. Na engleskom govornom području ovakve izbore provode izdavači velikih opisnih rječnika, pa im je to i neki vid reklame. I u slovenskim sredinama postoje takvi izbori, od Slovenije do Poljske – u Poljskoj se čak bira i omladinska riječ godine, naime kod zaista mladih je proces stvaranja novih riječi znatno življi nego kod (da upotrijebimo lažiriječ koja se onomad upotrebljavala za rukovodioce omladinskih organizacija) starijih omladinaca.
Odlučili ste se da ipak reč godine birate u tri kategorije?
– Tako je, imamo prvo riječ godine, dakle, onu riječ koja je godinu obilježila. Ako uzmemo primjer nesrećnih sobitija kroz koja smo prolazili prethodnih decenija, 1999. godinu svakako je obilježila riječ bombardovanje. Sljedeća kategorija je nova riječ godine, koja se prvi put pojavila te godine i bila najizrazitija. Tako je za 2020. godinu najupečatljivija riječ kovid, ona se tada i prvi put pojavila u javnoj upotrebi. Moguće je da nova riječ godine bude i riječ godine. Tako je bilo s kovidom – ta riječ je obilježila godinu a istovremeno je bila i najizrazitija nova riječ. Konačno, postoji i kategorija lažiriječi godine. To je riječ kojom se manipuliše, kojom se prikriva nešto nemoralno ili nastoje da se ostvare nemoralni ciljevi. Vraćajući se 1999. godini, kolateralna šteta bila je takva lažiriječ kojom se maskiralo ubijanje nedužnih civila i uništavanje njihove imovine. Ova kategorija inspirisana je dugogodišnjim njemačkim izborom (tu konkretnu kategoriju biraju od 1991.), naziv u njemačkom je Unwort, doslovno: neriječ (u smislu određenja nečovjeka u odnosu na čovjeka). Sve ove tri kategorije u našem konkursu mogu se predlagati na sljedećoj adresi https://reci.org.rs/izbor-reci-godine/ii/predlaganje.html.
Koje su Vama najupečatljivije reči tokom 2023. godine u ovim kategorijama?
– Prijedlozi su tek počeli da pristižu, a njihov ažurirani spisak može se naći ovdje: https://reci.org.rs/izbor-reci-godine/ii/pregled-liste.html. Po meni, nasilje je, nažalost, trenutno vodeći kandidat za riječ godine. Masovna ubistva, pogotovo ono u vračarskoj školi, svojom drastičnošću i tragičnošću svakako su obilježili godinu. Parizer je prije izvjesnog vremena ustalasao političke vode, ali takvi talasi su kratkotrajni. Kad je nova riječ godine u pitanju, meni je najatraktivnija dedolarizacija. Zaista svjedočimo procesu koji je u neku ruku nastavak dekolonijalizacije, radi se upravo o deneokolonijalizaciji, procesu koji ogoljava, da se opet vratimo na našu bližu prošlost, upotrebu lažiriječi: međunarodna zajednica (za relativno malu grupicu zapadnih zemalja uz zanemarivanje afričkih, azijskih i latinoameričkih zemalja). U kategoriji lažiriječi, trenutno mi se najviše sviđa rodno osjetljiv jezik. Naime, ovim terminom prikrivaju se nasilne politkorektlijske intervencije u jeziku i pokušaji da se ljudstvu silom (i to zakonskom) nametnu jezički oblici neprimjereni jezičkom osjećaju. Ovo je sve samo moje lično mišljenje, naravno, izbor će se voditi po proceduri utvrđenoj u pravilniku.
Da li su nove reči koje se pojavljuju isključivo proizvod korišćenja novih tehnologija ili ima naš narod i dovoljno mašte da neke nove reči smisli i bez toga?
– Veliki broj novih riječi vezuje se za nove tehnologije, ali postoji i dosta takvih koje proizlaze iz ljudske potrebe igranja u jeziku, takozvanog ludičkog impulsa. Ova druga kategorija odvajkada je bila u upotrebi u žargonu i, šire, u neformalnoj razgovornoj upotrebi jezika. Na primjer, radeći na jednom srpskohrvatsko-engleskom razgovornom rječniku, naišao sam na izraz fataljist za radnika gradske čistoće. Izraz je zabilježen za vrijeme ”velike” Jugoslavije a tu se prelama nekoliko stvari. Prvo, u jezičkoj igri se ukrštaju sintagma: hvata list (u nestandardnom obliku) sa nazivom fatalist. Dakle, šta osoba radi i kako se osjeća. Drugo, forma se modifikuje (l se mijenja u lj) na osnovu percepcije albanskog mekog l i podrazumijevanja da takve poslove često rade Albanci (što je opet dio šireg diskriminatorskog stava prema Albancima). Danas je, kako su mnoge kolege utvrdile, došlo do eksplozije takvog tipa stvaranja novih riječi u medijskim tekstovima (jedno od određenja takvih tvorenica je: luksuzne tvorenice – dakle, nešto što nije nasušna potreba, kako je u slučaju riječi za nove tehnologije). Posebno su kurentne takozvane slivenice, gdje se u jednu kombinuju dvije ili više riječi, tipa kradokratija (od krasti i birokratija).
Već dugo radite i živite u Americi. Koliko su u engleskom jeziku česte nove reči u upotrebi, kako obično nastaju i da li je poslednjih godina trend novih reči u porastu?
– Kako i doliči praktičnim anglosaksoncima zadojenim protestantskom etikom rada, nove riječi u engleskom su mahom nasušnog tipa, dakle, za nove tehnologije (tipa AI – artificial intelligence ‘vještačka inteligencija’) i druge nove pojave, npr. ona skraćenica za seksualne manjine, koja je počela kao LGBT – lesbian, gay, bisexual, transgender ‘lezbejke, homoseksualci, biseksualci, transrodni’ a onda je počela da raste jer su dodavane nove kategorije, pa je teško i upratiti kako trenutno glasi. Upravo pomenute slivenice dobra su ilustracija razlike naše situacije prema anglosaksonskoj. Kod nas one, kako je rečeno, nastaju u jezičkoj igri, dakle dokolici i besposlici. Kod Amerikanaca su to u principu neutralni nazivi za nove pojave, npr. smog (smoke + fog) ‘smog (magla + dim)’, dakle, nove riječi nasušnog a ne luksuznog tipa.
Možete li nam dati priimere nekih novih reči u engleskom jeziku koje su se baš “primile” kod Amerikanaca?
– Pa, primi se faktički sve što označava pojave vidljive u dnevnom životu, pomenuti nazivi za vještačku inteligenciju i seksualne manjine dobri su primjeri za to. Tu su onda razne druge stvari od kovida do glampinga, glamuroznog kampovanja (glamping – glamorous camping), kampovanja sa luksuznom opremom.
Ima li i u engleskom jeziku tih “lažireči” i, ako ima, možete li nam navesti neki primer?
– Naravno, već sam dva primjera naveo: kolateralna šteta (collateral damage) i međunarodna zajednica (international community). Obje dolaze iz engleskog jezika, a, recimo, upotreba ove prve u njemačkom jeziku (Kollateralschaden) izabrana je u izboru pomenutog Društva za njemački jezik za neriječ 1999. godine, pa opet možemo reći: Danke Deutschland.
Na kraju, predlaganje za našu reč godine završava u novembru, kako će to sve izgledati, ko će odlučivati i kada nameravate da objavite vaš izbor?
– Izbor će se voditi po važećem pravilniku https://reci.org.rs/izbor-reci-godine/i/pravilnik.html. Predlaganje je u toku a biće zaključeno krajem novembra. Nakon toga će se za novu riječ moći glasati u prvoj polovini decembra. Nakon toga se sastaje žiri koji će bodovati prijedloge i onda, na osnovu glasova i sopstvenih ocjena, proglasiti riječi godine u tri kategorije. To će se desiti 20. decembra, a sve informacije redovno će biti ažurirane na stranama udruženja Reči (http://reci.org.rs).
Parizer
(organima gonjenja poznat i kao Lionac i kao Bolonjac)
Kod nas je ove godine u visoku politiku na velika vrata ušao prehrambeni proizvod koji zasigurno ne bismo očekivali na prijemima uobičajenim za političke poslenike. U politici bismo se nadali kavijaru ili tartufima, kad ono: zaskočio nas parizer. Parizer bismo prije našli kod birača, recimo na građevini, gdje je, uz paštetu, a za doručak ili užinu, česta dekoracija uz četvrt hljeba, s kojim se jede (hljeba je puno, on je dobar ko hljeb, a parizer dođe onako samo da ga poklopi). Političari su na drukčijoj dijeti.
Ne samo da je ušao u politiku, parizer je i ozbiljan kandidat u izboru za riječ godine koju trenutno provodi filološko udruženje “Reči” (prijedlozi se mogu davati i lista kandidata pregledati na http://reci.org.rs, a tu će se u prve dvije sedmice decembra i glasati).
U galeriji naših kobasica i salama parizer djeluje nekako blijedo i dobroćudno. Uporedite ga samo sa krvavicom ili švarglom, koji će ne jednog tankoćudnog zapadnjaka baciti na teške muke, pa čak i sa sremskom ili kulenom, čiji se dominantan miris razliježe po cijeloj kući čim ih zasječete. Parizer je drukčiji, blagog je mirisa i ukusa, blag je i na stomak, troše ga i čiraši. Valjda je zato i dozvolio da ga političari zloupotrebljavaju.
Nije, ipak, parizer sve samo bljedilo i običnost. Ime mu je glamurozno, dolazi iz grada svjetlosti i grada aspiracija vaskolikih istočnoevropljana (svaka druga varošica je mali Pariz). Kao i mnoge druge nazive za prehrambene proizvode iz srednjoevropskog kulturnog kruga i ovaj smo dobili iz austrijskog njemačkog (ta varijanta se od one u Njemačkoj i ponajviše razlikuje u terminologiji kulinarstva), gdje glasi Parieserwurst ‘pariska kobasica’. Riječ parizer koristi se i u mnogim drugim jezicima, od makedonskog, preko rumunskog (Bukurešt je bio najveći mali Pariz) do ruskog. Ista ta ili slična kobasičarska rukotvorina sjevernije u Njemačkoj zove se Lyoner ‘Lionac’, po jednom drugom francuskom gradu, Lionu, odakle je svojedobno u protestantski dio Njemačke bilo protjerano mnoštvo Hugenota (neki su, očigledno, pod miškom ili u zembilju imali i parizer, zapravo lionac).
U američkom engleskom se, opet, parizer naziva po italijanskoj Bolonji: Bologna sausage ‘bolonjska kobasica’. Kako Amerikanci vole da kasape strane nazive, ovaj se u razgovornom jeziku pretvara u baloney. Što je najzanimljivije, ta riječ je razvila i dodatno kolokvijalno značenje pa se upotrebljava za besmislice, budalaštine.
Kako je kod nas ljudstvo u posljednjim decenijama izrazito podložno bantustanskom kopiranju svega iz engleskog jezika, pokušaćemo na kraju da prekopiramo i ovo novo značenje. Zaključićemo konstatacijom da je sva politička akrobatika oko parizera obični parizer.
Danko Šipka
Izvor: Link