Svako od starijih Kragujevčana zna da su Pivarsko Brdo i Košutnjak bili omiljenija mesta za nedeljne piknik provode, šetnje, odmaranje, čak i od Gornjeg kasnije Velikog parka.
Kragujevački Košutnjak je stariji od beogradskog, a ime je dobio po lovištu ’Košutnjak’ koje je u gustoj, hrastovoj šumi knez Miloš napravio za sebe, jer su mu u neposrednoj blizini bile štale i obori. Tokom 19. i početkom 20. veka Ilina voda i Košutnjak bili su omiljena kragujevačka izletišta na kojima se održavao i Đurđevdanski uranak, nedeljom se dolazilo na izlet, održavali su se zborovi i sastanci, a 1912. godine je održan i ’Kongres trezvenjački mladeži’. Od centra grada je postojala redovna ’Fijakerski linija’ za koju je bila određena fiksna cena.

Košutnjak je nekada bio mesto okupljanja i odmora, a staza za šetnju vodila je do čuvene Turske česme. Ovaj izvor je imao poseban značaj jer se sa njega snabdevao i sam Kragujevac pijaćom vodom. Ime je dobio još u vreme kada su Turci iz Jagodine ka Kragujevcu išli najkraćim putem, preko Bešnjaje. Tu, kod česme, zaustavljali su se da se odmore i napoje konje, pa je naziv „Turska česma“ ostao sve do danas.

Nekada je u Košutnjaku postojao motel koji je bio omiljeno mesto okupljanja i odmora mnogih Kragujevčana. Do njega se stizalo sa južne obilaznice, skretanjem levo iz pravca autoputa i kratkim makadamskim putem do kapije fabrike, odakle je vodio put prema samom motelu. Kompleks je bio poznat po prostranoj bašti u kojoj su gosti uživali, čuvenim bungalovima skrivenim u šumici, kao i igralištu koje se nalazilo odmah ispod njih. Posebno mesto zauzimao je bazen, na kojem su se tokom sedamdesetih godina mnogi sugrađani rashlađivali u vrelim letnjim danima, dok je manji, dečji bazen bio namenjen najmlađima. Motel „Košutnjak“ i njegov sadržaj ostali su upamćeni kao značajno mesto rekreacije, druženja i odmora u prirodi.

Motel “Košutnjak” imao je i igralište, a iznad igrališta nekada je bio i stadion FK „Košutnjak“ sa pratećim prostorijama. Taj deo je održavan i korišćen pre svega zahvaljujući entuzijazmu ljudi koji su tada vodili klub. Nekada je šumsko gazdinstvo u ovom području imalo i mali zoološki vrt, nešto slično današnjem Eko parku „Ilina Voda“.Pored stadiona staza je vodila na vrh Košutnjaka – čuveni Košutnjački vis, danas poznat kao Novo naselje, na koji se grad postepeno proširio. Sa Košutnjačkog visa organizovani su i čuveni školski krosevi, sa ciljem na stadionu FK „Košutnjak“, čineći ovaj prostor važnim mestom za rekreaciju i sportske događaje u gradu.

Košutnjak je i danas prelep prostor, iako mnogi njegove potencijale u današnjici nisu potpuno prepoznali. Starijim sugrađanima budi uspomene na lepe trenutke iz prošlosti, dok mnogi mlađi građani često ni ne znaju gde se tačno nalazi. Sa jedne strane, to je razumljivo – grad se širio, dolazilo je mnogo novih stanovnika, a malo ko je imao priliku da im pokaže prirodne i istorijske lepote ovog dela Kragujevca.
Još jedna veoma interesentna činjenica je da je Košutnjak imao važnu sportsku ulogu još tridesetih godina prošlog veka. Listajući stare brojeve sportskog lista „Tempo“ u rubrici „Vremeplov“, zabeleženo je da je kod Kragujevca u Košutnjaku organizovano prvenstvo Jugoslavije u nordijskom skijanju, a pokrovitelj manifestacije bio je kralj Aleksandar. Prema tim zapisima, Košutnjak je i tada bio uređen i korišćen kao značajan sportski prostor.
Mnogi Kragujevčani i danas se sa setom sećaju Košutnjaka i onoga što je predstavljao u njihovim životima. Najčešće uspomene vezane su za porodične uranke, kada su roditelji, bake, tetke i strine sa decom dolazili na druženja uz obaveznu loptu i dobru hranu. Posebno se pamte lepinje sa kajmakom i ćevapi, koje su neki opisivali kao najbolje koje su ikada probali. Pominju se i kupanja na bazenu šezdesetih i sedamdesetih godina, kada je ovo mesto vrvelo od života i smeha. Za mnoge je Košutnjak bio sinonim za srećne dane detinjstva i mladosti, za trenutke kada je priroda, rekreacija i druženje činilo svakodnevicu bogatijom i sadržajnijom. Upravo zbog tih uspomena, u sećanjima građana on zauzima posebno mesto, bez obzira na to kako danas izgleda.

Danas, Košutnjak je u vlasništvu preduzeća „Srbija Šume“, odnosno državne imovine Republike Srbije, što znači da upravljanje ovim prostorom zavisi od državnih nadležnih institucija. Grad trenutno nema punu autonomiju u sprovođenju značajnijih rekreativnih ili infrastrukturnih aktivnosti na ovom području.
Suprotno od Košutnjaka, pored silosa, nekada je postojala šumica poznata među sugrađanima kao Topoljak. Tokom letnjih meseci u Topoljaku se igrao jedan od najboljih basket turnira u gradu, a prijatna hladovina pružala je osveženje od vrućina. Nažalost, izgradnja južne obilaznice dovela je do promena u tom području, pa je Topoljak nestao, iako se nalazio na drugoj strani Bresničkog potoka.



