Već sedam godina stanovnici jedne zgrade u samom centru Knića muku muče sa zapušenom kanalizacijom. Jedna od stanarki obratila nam se, ogorčena i razočarana, jer, kako tvrdi, nadležni ne preduzimaju ništa kako bi rešili dugogodišnji problem koji ozbiljno narušava osnovne uslove za život.
Zgrada sa tri stana, uz još jednu istu u neposrednoj blizini, deli zajednički kanalizacioni sistem koji se uliva u glavnu mrežu na trotoaru. Problem nastaje jer se kanalizacija redovno zapušava — fekalne vode se izlijevaju po kupatilu, a jedino “rešenje” koje postoji jeste da se cevi ručno otpušavaju, i to gotovo svake nedelje.
— Obraćala sam se komunalnom preduzeću, išla u opštinu, svi prebacuju odgovornost jedni na druge. U komunalcu kažu da šahta nije njihova, već je na privatnoj parceli i da sami moramo da je otpušavamo. A kad tražimo dozvolu da izvedemo novu kanalizaciju o svom trošku, kažu da ne može jer cevi prolaze ispod lokala koji su u privatnom vlasništvu. I tako već sedam godina, priča naša čitateljka.
Kaže da je čak i direktor komunalnog preduzeća bio na terenu, obećavao da će problem biti rešen i da će se raditi nova mreža, ali se, kako sama kaže, “ništa nije desilo, pojeo vuk magarca”.
Situacija je kulminirala ovih dana, kada je kanalizacija ponovo zapušila, a fekalije se ponovo izlile u njen stan.
— Otišla sam u komunalac izrevoltirana. Da, ton mi je bio neprimeren, ali zamislite da vam fekalije godinama plivaju po kupatilu. Rečeno mi je da imaju preče probleme, da direktori nisu tu, da ne mogu ništa da mi pomognu. Na moje pitanje kome više da se obratim, dobila sam odgovor: “Obrati se investitoru.”
Nezadovoljna odgovorima, obratila se i opštini, gde pokušava da zakaže sastanak sa predsednikom opštine, kako bi još jednom izložila problem koji, kako navodi, svi izbegavaju već godinama.
— Kad treba da se kopa – ne može jer je državno. Kad treba da se čisti – onda je privatno. Sedam godina niko ništa konkretno nije uradio. Ako neće da rešavaju, učinićemo ih poznatima.
Stanari ove zgrade ne traže luksuz – samo osnovne higijenske uslove za život. Ova priča je još jedan primer koliko su građani često prepušteni sami sebi u borbi sa administracijom, papirima i nerazjašnjenim nadležnostima.



