Prema narodnom predanju, Srđevdan označava prirodnu granicu između jeseni i zime –
.
U našem narodu se veruje da se na Srđevdan ne smeju raditi ni kućni poslovi, jer je praznik obeležen crnim, masnim slovima u crkvenom kalendaru. Taj dan treba provesti u miru, molitvi i zajedništvu – uz slavsku sveću, kolač i ikonu svetaca zaštitnika.
Tradicionalno, kuće koje slave Srđevdan pripremaju mrsnu trpezu, osim ako praznik pada u sredu ili petak, kada se posti.Običaj nalaže i da se dom ukrasi palminim grančicama, simbolom mučeništva i vere.
Iako se danas Srđevdan ređe slavi, postoje mesta poput sela Gorobilje kod Požege, gde više porodica već vekovima čuva ovu tradiciju. Stari običaj poručuje i da se na današnji dan valja podeliti dobra reč i mir – jer, kako narod kaže, “ko na Srđevdan oprosti i pomiri se, cele godine će imati blagostanje”.